Šta je EMDR terapija i kako radi?
Kratak odgovor
EMDR je psihoterapija za sjećanja koja se nisu slegla. Prizovete dio sjećanja u misli dok vam pažnja ritmično ide lijevo-desno — pokret očiju, male vibracije u dlanovima ili tonovi. Ta dvostruka pažnja omogući mozgu da dovrši obradu koju tada nije mogao. Sjećanje ostaje; mijenja se težina koju nosi. Svjetska zdravstvena organizacija ga preporučuje kod PTSP-a.
Skraćenica znači eye movement desensitization and reprocessing — desenzitizacija i ponovna obrada pokretima očiju. Ime opisuje jedan alat, a ne cijeli posao, i to je razlog zašto zvuči čudnije nego što jeste.
Zašto se neka sjećanja ne slegnu
Većina onoga što vam se dogodi mozak obradi i spremi kao prošlost. Zna kada je bilo, zna da je gotovo, i kada se toga sjetite, sjećate se — ne proživljavate.
Kada je nešto preveliko, prebrzo ili predugo, taj posao se ne završi. Događaj ostane zapisan onako kako je ušao: sa slikom, mirisom, zvukom, napetošću u tijelu i zaključkom koji ste tada donijeli o sebi. Nije mu prikačen datum. Zato lupe vrata i cijeli fajl se otvori punom jačinom, kao da je danas.
To nije stvar karaktera i nije stvar volje. To je stvar pohrane.
Šta se stvarno dešava u sobi
Pitam vas da u mislima zadržite dio sjećanja — sliku koja je najgora, i ono što uz nju osjetite u tijelu. Dok to držite, pažnju vam vodim naizmjenično lijevo-desno. Najčešće je to moja ruka koju pratite pogledom; može biti i par malih uređaja koji naizmjenično vibriraju u dlanovima, ili tonovi u slušalicama.
Traje tridesetak sekundi. Onda stanemo i pitam šta se javilo. Ne tumačim, ne ispravljam — samo pitam. Šta god da se javilo, to je sljedeća stvar koju držite u mislima, i ponovimo.
Poslije nekoliko takvih krugova sjećanje se počne pomjerati samo od sebe. Ljudi to opisuju kao da se slika udaljava, gubi boju, ili prestane biti prva stvar koja im padne na pamet.
Ne morate mi ispričati šta se dogodilo. Treba samo da to možete prizvati u mislima.
Osam faza
Cijeli protokol, kratko
Obrada počinje u četvrtoj fazi, desenzitizaciji, i nastavlja se kroz naredne. Procjena i priprema dolaze prije nje kako bi rad imao jasan cilj i siguran tempo — i najveći dio posla se odigra prije nego što se bilo šta otvori.
-
01
1–2 seanse
Historija
Šta se dogodilo i kojim redoslijedom ćemo raditi. Ne tražim detalje koje ne želite dati.
-
02
prije obrade
Priprema
Konkretni načini da se vratite u ravnotežu, i dogovoreni znak kojim me zaustavljate usred seanse.
-
03
početak obrade
Procjena
Biramo jedno sjećanje: sliku, zaključak o sebi koji uz njega ide, i gdje ga osjetite u tijelu.
-
04
više seansi
Desenzitizacija
Krugovi bilateralne stimulacije. Ovdje se naboj spušta, i ovo je dio koji ljudi zovu „EMDR".
-
05
ista seansa
Ugradnja
Umjesto starog zaključka ugrađuje se onaj koji je tačan sada — ne kao fraza, nego dok ga tijelo prihvati.
-
06
ista seansa
Skeniranje tijela
Provjeravamo je li ostalo napetosti. Ako jeste, nije završeno, i to je informacija a ne neuspjeh.
-
07
kraj svake seanse
Zatvaranje
Svaka seansa se završava zatvorena. Ne izlazite iz sobe usred nečega — to je moj posao, ne vaš.
-
08
sljedeća seansa
Ponovna procjena
Sljedeći put provjerimo je li se zadržalo. Ako nije, vraćamo se — to je predviđeno.
Šta EMDR nije
Četiri stvari koje ljudi očekuju, a ne dese se
- Nije hipnoza
- Budni ste cijelo vrijeme, znate gdje ste, i jednom riječju to zaustavljate.
- Nije prepričavanje
- Govorite znatno manje nego što očekujete. Detalje ne morate izgovoriti nijednom.
- Nije ponovno proživljavanje
- Ako to proživljavate, otišli smo prebrzo — i zaustaviti nas je moj posao, ne vaš.
- Nije brisanje sjećanja
- Sjećanje ostaje vaše i vi ga i dalje znate. Mijenja se težina koju nosi.
Dokazi
Koliko se zna da radi
EMDR je jedan od najtestiranijih tretmana traume koji postoje. Svjetska zdravstvena organizacija ga preporučuje kod posttraumatskog stresnog poremećaja, i kod odraslih i kod djece, uz terapiju izlaganjem i kognitivno-bihevioralnu terapiju usmjerenu na traumu — smjernice SZO su javno dostupne.
Ono što se ne zna pouzdano je zašto bilateralna stimulacija pomaže. Postoji nekoliko objašnjenja i nijedno nije zatvoreno pitanje. Ljudi koji vam kažu da je to riješeno prodaju vam sigurnost koju struka nema.
Za mene to praktično znači jedno: reći ću vam nakon seansi mapiranja koliko procjenjujem da će trebati, umjesto da sada nagađam.
Pitanja
O samoj metodi
Zašto bi pomjeranje očiju uopšte nešto mijenjalo?
Najuvjerljivije objašnjenje je da držanje sjećanja i praćenje nečega u isto vrijeme troši radnu memoriju, pa se sjećanje vrati u pohranu oslabljeno. Postoje i druga objašnjenja. Iskreno: efekat je dobro izmjeren, mehanizam nije zatvoren.
Šta ako mi bude preteško usred seanse?
Dogovorimo znak prije nego što bilo šta počnemo, i on vrijedi bez objašnjenja. Ako ga upotrijebite, stajemo i vraćamo se na ono što smo uvježbali u pripremi. Ako se to dešava često, znači da smo krenuli prebrzo — to je moja procjena koju sam pogriješila, ne vaša greška.
Moram li imati dijagnozu PTSP-a?
Ne. Većina ljudi koji mi se jave nema nikakvu dijagnozu. Imaju nešto što im svakodnevno oduzima prostor — panika, nesanica, reakcija koja im se čini prevelikom za povod. To je dovoljan razlog da se javite.
Može li EMDR pogoršati stvari?
Između seansi se ponekad javi više snova ili misli o temi; to obično traje par dana i predviđeno je. Ozbiljno pogoršanje je znak da je obrada počela prerano, prije nego što je priprema bila gotova. Zato priprema ima svoju fazu i zato je ne preskačem.
Počnite s dvadeset minuta telefonom
Bez naplate i bez očekivanja da nastavite. Ako nisam prava osoba, reći ću vam i uputiti vas dalje.