Zašto razgovor o traumi ponekad ne pomaže?

Ovo je najčešća stvar koju čujem od ljudi koji su već bili na terapiji. Ne kažu da im nije pomoglo. Kažu nešto preciznije i mnogo neugodnije: sve razumijem, i ništa se nije promijenilo.

Obično to izgovore kao priznanje. Kao da je to dokaz da su nešto pogriješili, ili da su naročito tvrd slučaj.

Šta razgovor stvarno radi

Razgovor radi mnogo toga i ništa od ovoga nije argument protiv njega. Daje ime onome što nema ime. Vraća kontekst — koliko ste imali godina, koliko ste stvarno mogli. Prekida izolaciju, jer je izgovoreno pred nekim ko nije pobjegao. I ponekad je to dovoljno da se cijela stvar slegne.

Ali sve to gradi jednu vrstu znanja: znanje o tome šta se dogodilo i zašto. To znanje se čuva na jednom mjestu, a naboj sjećanja na drugom.

Zašto to nije dovoljno

Kada je događaj bio prevelik, prebrz ili predug, mozak ga ne uspije obraditi do kraja. Ostane zapisan onako kako je ušao — sa slikom, sa zvukom, s napetošću u tijelu, i sa zaključkom koji ste tada donijeli o sebi. Nema mu prikačen datum.

Zbog toga podsjetnik ne pokreće razmišljanje o prošlosti. Pokreće samo sjećanje, u punoj jačini, prije nego što razmišljanje uopšte stigne. Tijelo krene, a onda vaš razuman dio stigne i objasni da nema razloga.

Taj razuman dio je u pravu. On samo govori prekasno i pogrešnoj publici.

Šta onda pomjeri

Ono što nedostaje nije još jedno objašnjenje. Nedostaje da sjećanje bude obrađeno do kraja — da dobije datum, i da tijelo prestane tretirati podsjetnik kao najavu.

Kod EMDR-a se to radi tako što sjećanje držite u mislima dok vam pažnja ritmično ide lijevo-desno. Ne objašnjavate ga, ne analizirate i ne morate ga izgovoriti. Držite ga tridesetak sekundi, pa stanemo, pa pitam šta se javilo — i ono što se javilo je sljedeća stvar koju držite.

Poslije nekoliko takvih krugova ljudi obično kažu neku varijantu iste rečenice: i dalje znam da se to desilo, ali me više ne vuče. To je razlika između razumijevanja i završenosti.

Jedna iskrena ograda

Ovo ne znači da je razgovor izgubljeno vrijeme, i ne znači da je EMDR bolji od svega drugog. Znači da rade na različitim stvarima.

Ako vam je razgovor pomogao, to nije bilo uzalud — dio posla je uradio. A ako ste godinama pričali i i dalje se budite u tri, to nije zato što niste dovoljno pričali.